Piše: Filip Karačić, OŠ Nova škola, Samobor
Priznajem odmah na početku, kako sam to znao reći i na svakom dosadašnjem videopredstavljanju portala Vrti svoj film, da mi je oko za portal zapelo prvo zbog lijepe vizualne komponente. Već ubrzo potom nemalo se iznenadih godišnjom riznicom probranih filmova i prokušanih metodičkih priprema. Sada već četvrtu godinu zaredom iščekujem Katalog – što ćemo dobiti ove godine? Katalog mi se svidi svake godine jer u njemu pronađem mnogo toga – kako ono što je općom ignorantnošću u širim krugovima potpuno zapostavljeno i nepoznato (primjerice, sjajna animirana djela Nore Twomey, poput ovogodišnje Tajne Kelsa), tako i ono što je – nedostatku preciznije riječi – mainstream (primjerice Čudo, prema uspješnici R. J. Palacio ili djeci omiljeni Grubzon/Gruffalo). Pronađem kako ono iz različitih krajeva Europe i ostatka svijeta (rumunjski Derby, njemački Val, Vadžda iz Saudijske Arabije…), tako i ono s naših prostora (Cvrčak i mravica, Žarko, razmazit ćeš dite…); kako igrano (Buntovnica) i animirano (Gdje je Ana Frank), tako i dokumentarno (Dečko kojem se žurilo); kako za najmlađe (Pisma na kraju šume) tako i za nešto starije učenike (Sedam minuta nakon ponoći), kratkometražno i dugometražno, dijaloško/zvučno i nedijaloško/nijemo… Svi navedeni filmovi, i mnogi koji nisu ušli u spomenute analogije, cijenjeni su i važni, a mnogi su sudjelovali na poznatim festivalima i ovjenčani značajnim nagradama – u ovogodišnjem se katalogu ističe za Oscar nominirani Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića. Poseban štih ovogodišnjem katalogu daje činjenica da su filmove odabrali njihovi vršnjaci, a veselimo se i posebnom segmentu, Rani film za alfa generaciju u drugome polugodištu.
Portal (nam) ne služi samo za reprodukciju filmova, nego je svaki od njih opremljen metodičkim pripremama i aktivnostima nastavnika hrvatskoga jezika, učitelja razredne nastave, filmologa, filmskih kritičara i drugih stručnjaka. Kad dobijete tako gotov „paket“ u obliku film + metodički prijedlozi, pripreme i aktivnosti, na vama je samo da odlučite: od najjednostavnije opcije pogledati film i potpomognuti pitanjima koja se nude u pripremama – razgovarati o njemu, preko proširene opcije – motivacijska aktivnost, gledanje i razgovor (uz neizostavni povratak motivaciji), do cjelovitog uživanja u gledanju, razgovoru, ali i okvirnim aktivnostima – od početne motivacijske do završne evaluacijske i kreativne. Za sve one koji su uvijek „u utrci s vremenom“ dobra je spoznaja da mnoge poruke i benefiti koje obrada ov(akv)ih filmova nudi koreliraju upravo s predmetnim područjima hrvatskoga jezika, ali i drugih nastavnih predmeta i sata razrednika te je pod istim satima korisno iskoristiti upravo njih.
Primjerice, u dvosatu pisanja (Jezik i komunikacija) na satu hrvatskoga jezika polazište može biti (a po meni, barem ponekad – i mora!) upravo kratki animirani ili igrani film, koji uz dobru najavu i dobre smjernice može postati temeljem različitih formata pisanja od 5. do 8. razreda: od jednostavnijih formi poput opisa osobe – portreta ili vanjskoga/unutarnjeg prostora, preko pisanog komentara, pa sve do osvrta i (kritičkoga) prikaza. Dosta je fluidno polje takvih tekstova te u nekim oblicima može uključivati i intervju, pismo i štošta drugo. Ako nije riječ o dvosatu pisanja, film u cjelovitom obliku može postati trosat medijske kulture (Kultura i mediji) u formuli gledanja, razgovora i nekog oblika kreativnog izražavanja. Film kao nastavni medij – kako ga ja vidim – morao bi biti i povremenim sastavnim dijelom obrade djela za cjelovito čitanje (popularnijeg naziva lektira) jer se na taj način sugerira i važan pojam intermedijalnosti. Ako u katalog nije uključen i neki od filmova utemeljenih na djelu za cjelovito čitanje (a često jest, poput prošlogodišnje Hraniteljice ili ovogodišnjeg Čuda), nerijetko postoji i povezanost između književnog i filmskog djela na sadržajno-tematskoj, ali i na emocionalnoj razini. Filmove povremeno koristim – uz ranije navedeno – i za rasvjetljavanje određenih spoznaja o čovjekovoj prirodi, životu, zajedništvu, etičkim i moralnim pitanjima i mnogočemu drugome te može biti odlična „ispuna“ dobrog (a učenicima privlačnog) sata razrednika.
Možda bi bilo bespredmetno govoriti o pojedinačnim izborima za ovogodišnji katalog ili o dobrobiti istih, ali ja ću svakako neke spomenuti. One su premrežile portal – ima ih i na Idu dani, ima ih na Malom rondu, a bit će ih i u drugom polugodištu u istim segmentima. Tema vršnjačkog (ne)prihvaćanja i otuđenosti/osamljenosti/izoliranosti ispliva na površinu uz divan kratki animirani film Lajka i Nemo, teme važnosti znanja i obrazovanja, pisanja i čitanja, prijateljstva i zajednice prisutne su u sjajnom domaćem 2D-uratku Pisma na kraju šume, a ponekad teška i sumorna ali važna ratna tematika obrađena je u dokumentarnom filmu Dečko kojem se žurilo. Najsnažnija takva usmjerenja ima njemački filozofski film Val, koji je već poslovično film bez kojeg se ne izlazi iz tinejdžerskoga doba. To je samo manji dio, i to dio prvoga polugodišta. Posebno se veselimo i ranim filmskim uradcima pionirā Charlieja Chaplina (Mališan, Veliki Diktator) i Georgesa Mélièsa (Putovanje na Mjesec).
Za učitelje, nastavnike i profesore koji se pitaju ima li film (odnosno nastava filma) „težinu“ kakvu imaju, primjerice, pojedini tekstovi unutar čitanki, određena djela za cjelovito čitanje i drugi nastavni sadržaji, odgovor je potvrdan. Aktivnosti gledanja i analize filma uvijek su povezani uz ishode i aktivnosti što ih propisuje Ministarstvo unutar predmetnih područja hrvatskoga jezika – ne samo Kulture i medija, nego i Jezika i komunikacije, ali i Književnosti i stvaralaštva. Dotiču se vrlo često i „razredničkih“, međupredmetnih tema, a kada već govorimo o ishodima, predlažem(o) da obratite pažnju i na HAVC-ov Prijedlog kurikuluma za nastavu Filmske umjetnosti. Gotovo je nevjerojatno, ali je i kratica OŠ F napokon dobila svoje mjesto – za početak – u prijedlogu kurikuluma. Svaki je razred pomno razrađen – ovdje iznosim veću pohvalu – u formuli 3 k: u kuturološkoj, kritičkoj i kreativnoj domeni Filmske umjetnosti. To nam daje za pravo da se u Republici Hrvatskoj radujemo budućnosti suživota filma i nastave. U takvoj zamišljenoj (nedalekoj) budućnosti portal Vrti svoj film, opet – kako ga ja vidim, a ako sam malo i subjektivan i sugestivan, slobodno mu se prepustite i sami prosudite – zauzima posebno, pionirsko mjesto. Nađite mu mjesta i vremena u svojoj nastavi, razloga je napretek.
***
Filip Karačić diplomirani je kroatist i povjesničar umjetnosti, koji radi kao profesor hrvatskoga jezika u OŠ Novoj školi u Samoboru. Uz enigmatiku i kvizove kojima se bavi, voli pisanje, filmsku metodiku i film općenito. Autor je nekoliko metodičkih priprema za Vrti svoj film (Nina i ježeva tajna, Pisma na kraju šume i Lajka i Nemo). Otac dvoje mališana s kojima jedva čeka odgledati Mališana.