Johanne Helgeland o filmu Bijeg preko granice
Radnja filma BIJEG PREKO GRANICE odvija se 1942. godine, tijekom njemačke okupacije Norveške. Jednoga dana, nakon što su im roditelji uhićeni, desetogodišnja Gerda i njezin brat Otto otkriju dvoje židovske djece kojima moraju pomoći pobjeći u Švedsku. Zajedno se upuštaju u pustolovinu, putujući snijegom prekrivenim šumama prema granici. Povodom predstavljanja na Zlin Film Festivalu, na kojem je međunarodni stručni žiri filmu Bijeg preko granice dodijelio nagradu za najbolji film, Europska organizacija dječjeg filma razgovarala je s redateljicom Johanne Helgeland.
Zašto je ratni film danas još uvijek popularan žanr među djecom?
Johanne Helgeland: Drugi svjetski rat još je uvijek dio naše recentne povijesti. Priče o petogodišnjoj okupaciji još uvijek se prepričavaju u mnogim norveškim obiteljima i mislim da je to prenošenje vrijedno. Jedna od naših želja bila je napraviti klasičan triler ozbiljnog tona koji bi angažirao podjednako cijelu obitelj, od djece do prabaka i pradjedova. Nastojali smo potaknuti mladu publiku da unutar svojih obitelji postavlja pitanja o ratu i ratnim zbivanjima, u kojima su ljudi bili prisiljeni birati stranu u nepojmljivo stravičnim scenarijima i uz goleme ljudske žrtve. To se ne smije zaboraviti.
Kako bismo u potpunosti razumjeli film, potreban nam je uvid o poziciji Norveške u ratu.
Helgeland: Norveška je napadnuta 9. travnja 1940., bez upozorenja, u koordiniranom napadu morem, kopnom i zrakom, prvim takvim u povijesti. Norveška vlada odbila je predati se te su njezini članovi, zajedno s Kraljem Haakonom, uspijeli pobjeći u Englesku, otkud su nastavili pružati otpor. U listopadu 1942. godine, nova nacistička vlada počela je uhićivati i deportirati norveške Židove. Švedska je za to vrijeme bila neutralna. Za mnoge je bijeg bio jedina opcija.
Film je ratni, ali atmosfera je pomalo bajkovita, s referencama na Tri mušketira i sekvencom koja podsjeća na Ivicu i Maricu.
Helgeland: Ova priča ispričana je iz perspektive djeteta koje svijet vidi na svoj način. Autorica Maja Lunde stvorila je Gerdu (Anna Sofie Skarholt) kao lik koji svijet doživljava kao pustolovinu. Ona je impulzivna i zamišlja sebe kao mušketira. Njezin brat Otto (Bo Lindquist-Eriksen) više je misaonog karaktera te ga razdiru dvojbe o tankoj granici između dobra i zla. Otto je sklon svom prijatelju čiji otac surađuje s okupatorom.
Koliko ste eksplicitno prikazali sukob između dobra i zla?
Helgeland: Čak i kada smo bili vrlo precizni u opisima, dodavali bismo određene nijanse, kako bismo što vjernije dočarali različite aspekte stvarnosti. Brutalniji realizam bi vjerojatno zastrašio mlađu publiku, međutim nisam željela niti ublažiti temu. Bilo je nužno postići ravnotežu, na primjer, kroz lik mladog njemačkog vojnika koji pruža otpor izvršenju naredbi. Inspiraciju sam našla i u drugim filmovima koji se bave sličnim temama. Kao dijete gledala sam Malu Idu (Laila Mikkelsen, 1981.), ozbiljnu dramu za odrasle, koja se dotiče tema rata i predrasuda. Voljela sam ozbiljne filmove koji se bave snažnim emocijama, poput E.T.-ja, ili Carstva Sunca Stevena Spielberga. Nikad ne bismo trebali podcijeniti važnost razgovora s djecom o ozbiljnim temama.
BIJEG PREKO GRANICE odaje počast dječjem načinu razmišljanja, koji čak i u najtežim situacijama sadrži element igre.
Helgeland: Taj aspekt za mene je ujedno dirljiv i snažan, jer je u opreci s hladnim i okrutnim svijetom kojeg namećemo djeci. Od Drugog svjetskog rata, nije nikada bilo toliko djece koja bježe od neprijateljskih režima, rata i siromaštva. Prema toj djeci imamo veliku odgovornost otvoriti granice.
Film počinje klaustrofobičnim scenama u interijeru, no radnja brzo prelazi na otvoreni prostor.
Helgeland: Željeli smo pokazati kako rat utječe na djecu na različite načine. Iako bi ,,dom” trebao biti sigurno mjesto, danas je on više poput čekaone za veće stvari. Htjela sam sugerirati osjećaj obitelji, meku i toplu atmosferu na početku, no kad zavladaju nesigurnost i sumnja i svijet postane hladno, okrutno mjesto, paleta boja se mijenja. Djeca započinju svoje putovanje u zoru, kada svijet još uvijek djeluje mračno i dezorijentirajuće. Šuma ima mnogo lica; može biti sklonište, ali i hladno i surovo mjesto u kojem se lako možeš izgubiti. Bilo je važno zadržati tu dualnost u svakoj sceni i prikazati dječju perspektivu u svakoj situaciji.
Mnoge su vanjske scene snimane na snijegu.
Helgeland: Nismo snimali u studiju, niti smo imali izgrađene setove. Snimanje se odvijalo krajem 2018. godine i trajalo je tridesetak dana. Nadali smo se snijegu prvog dana snimanja, ali su vremenski uvjeti ispali drugačiji. Srećom, snijega je bilo kad smo snimali ključne scene. Glumci su morali puno trčati, u gustoj šumi, po brdovitom i skliskom terenu. Impresionirala me njihova hrabrost i odlučnost. Kako bi bio što bliže glumcima, direktor fotografije John-Erling Holmenes Fredriksen koristio je gimbal stabilizator, sustav za stabilizaciju kamere koji znatno olakšava snimanje. Tada su stigli vojnici s psima tragačima. Imali smo savršenog šaptača psima na setu, tako da je sve teklo glatko. Osim što ovdje zimi noć pada brzo. Budući da nisam htjela koristiti umjetnu rasvjetu, sve vrijeme se posao intenzivirao prema kraju dana, kako bismo izvukli što više iz posljednjih minuta danjeg svjetla.
Iako još mala, ova djeca su vrlo odgovorna jedni prema drugima i prema svojim obiteljima.
Helgeland: Mladi glumci i ja smo se pitali bismo li i mi postupili tako hrabro i odogovorno. Možda ne, ali dobro je vjerovati da bismo uspjeli.
Za dugometražni prvijenac, BIJEG PREKO GRANICE djeluje prilično ambiciozno.
Helgeland: Uživala sam raditi na ovom pojektu. Budžet je bio vrlo skroman, što je potaknulo našu kreativnost i ohrabrilo nas da na najbolji mogući način iskoristimo dostupne resurse. Bila sam okružena vrlo iskusnom ekipom i producenticom Corneliom Boysen, koja radi za Maipo Film. Najviše pažnje posvetila sam tome da ovoj ozbiljnoj temi ne pristupim olako. Morali smo je obraditi pošteno i iskreno, i moja je dužnost bila da to učinim na ispravan način.
Prevela: Dunja Bakić