Piše: Filip Karačić, prof. Hrvatskoga jezika
Osim „malog žirija“ koji je za Godišnji katalog 2026./2027. i Mali rondo odabrao niz uspješnica s Animafesta, ovo je ljeto djelovao i „veliki“, nastavnički žiri. U okviru 73. pulskoga filmskoga festivala – ali i danima prije njega i nakon njega – nekoliko je učitelja i filmskih stručnjaka provelo selekcijski postupak za filmove u programu Idu dani portala Vrti svoj film. Program Idu dani izrazito je važan dio Portala te je jedan od njegovih najprepoznatljivijih i najomiljenijih programa, posebno zbog toga što kroz pažljivo odabrane filmske naslove pruža umjetničku podlogu obilježavanju važnih datuma i tema tijekom školske godine, na taj način omogućujući jednom mjesečno učenicima i nastavnicima dostupnost posebnog filma koji otvara prostor za razgovor, interpretaciju i povezivanje filmske umjetnosti s nastavnim sadržajima i životnim iskustvima djece i mladih.
Selekcijski postupak podrazumijevao je nekoliko razina, prvu u kojoj nastavnički selektori filmove gledaju zasebno (uz jedan zajednički na PFF-u), drugu u kojoj nastavnici prolaze kroz Masterclass, stručno usavršavanje uz dugogodišnje aktivne filmske stručnjake te treću, završnu razinu – biranje i odbacivanje naslova, valoriziranje i stvaranje konačnoga popisa.
Glavna urednica portala, Ivana Jakobović Alpeza, smatra da su učeničko-nastavnički doprinosi Godišnjem katalogu nešto što je važna novina portala Vrti svoj film:
U ovom postupku vidimo i način na koji želimo dalje razvijati Vrti svoj film. Osim učenika koji sudjeluju u odabiru filmova za Mali rondo, u selekciju smo uključili i nastavnike. Želimo da oni koji filmove gledaju, o njima razgovaraju i s njima rade sudjeluju i u njihovu odabiru kako bi Vrti svoj film sve više nastajao zajedno sa svojom zajednicom.
Tko su naši nastavnički selektori
U biranju su sudjelovali sljedeći nastavnici: Vesna Marijanović, magistrica edukacije engleskog i njemačkog jezika i književnosti koja radi u OŠ Sikirevci, školi koja je dijelom projekta cjelodnevne škole, Ana Jukić, učiteljica je razredne nastave u OŠ Augusta Cesarca Ivankovo, Filip Karačić, učitelj Hrvatskoga jezika u OŠ Novoj školi u Samoboru i stalni suradnik portala Vrti svoj film te Ivana Jakobović Alpeza, osnivačica Portala i njegova glavna urednica. Potonja je bila u dvostrukome svojstvu jer je održala i predavanje Idu dani – film kao povod za razgovor, učenje i zajedničko iskustvo u kojem je predstavila koncept programa Idu dani, dosadašnje filmske odabire i metodološka načela koja usmjeravaju izbor filmova za školski kontekst i osvrt na dosada predselektirane filmove. Stručni dio činila je s kritičarom Silvestrom Miletom, čovjekom s velikim filmskim znanjem i dugogodišnjim iskustvom selekcije filmova za festivale. On je održao dva predavanja: Što je kvalitetan film za djecu i mlade? Teorijski okviri i pristupi vrednovanju te Kako nastaje filmski program? Kriteriji i prakse selekcijskog procesa, čime je povezao povijesni razvoj dječjeg filma, njegovu razvojnu relevantnost s ciljem – analizom kriterija za selekciju filma i samu selekciju za program. Kao tercet nastavnici povezuju tri točke školskog sustava u kojima se mogu prepoznati svi naši korisnici: razredna nastava – predmetna nastava – cjelodnevna nastava, a zajedno s preostalih dvoje sudionika, kao full house, dobivaju stručne (ili stručnije) filmske obrise. Uz predavanja, sudionici su na PFF-u pogledali nekoliko filmova, od kojih je upravo jedan – u sklopu dječjeg programa Pulice – „skautiran“ za program Idu dani.
Kritičar Silvestar Mileta o izboru kaže sljedeće:
O kompetencijama, ranijim i ovom selekcijom te masterclassom stečenim, Vesne, Ane, Ivane i Filipa najbolje govori program koji su sastavili i u kojem će tijekom predstojeće školske godine uživati tisuće učenika i stotine nastavnika. Rodno, vrstovno i žanrovski, stilski i tematski, riječ je o visokokvalitetnom, istovremeno raznolikom i ujednačenom odabiru, u kojem će svaki osnovnoškolac, nastavnik i ravnatelj pronaći nešto za sebe, a da pritom niti za jedan naslov neće moći reći da „baš nije za njega“.
U temama koje su u obliku predavanja, rasprave, problema ili čega četvrtog iskrsnuli za vrijeme sastanaka, promišljanje se uvijek svodilo na jednu od sljedećih sastavnica:
– umjetnička vrijednost filma
– razvojna primjerenost sadržaja
– interesi i iskustva djece i mladih
– potencijal filma za razgovor, refleksiju i kritičko promišljanje
– mogućnosti predmetne nastave, međupredmetnog povezivanja, projektne nastave i izvannastavnih aktivnosti na razini škole.
Može se primijetiti da je umjetnička vrijednost filma na pročelnome mjestu gornje liste, i ne slučajno – naime, premda se o svakoj od navedenih natuknica dosta promišljalo, bez prve nije išlo. Drugim riječima, portal Vrti svoj film = kvalitetan film i kvalitetno filmsko obrazovanje. Glavna urednica portala, Ivana Jakobović Alpeza, smatra da godišnji katalog gradimo tako da film može biti predmet istraživanja filmske umjetnosti, ali i povod za razgovor o važnim temama te da nas zanima i jedno i drugo: o čemu film govori, ali i kako redatelj progovara i kojim se postupcima služi.
Nastavnički selektori o filmu i svom izboru
Na pitanje zašto uopće ovo radimo, odnosno zašto se trudimo oko filma u osnovnoj školi, dobro je navela Ana Naglić:
Film je za mene puno više od nastavnog sredstva – on je prilika da zajedno s učenicima zastanemo, osjetimo, postavimo pitanja i pokušamo razumjeti sebe i druge. Vjerujem da dobar film može otvoriti razgovore koji se možda ne bi dogodili na uobičajenom satu te djeci ponuditi drugačiji pogled na svijet.
Silvestar Mileta pritom je pomalo ironičan (ili nije?), ali pogađa u srž:
Kako film (ili medijska kultura) i dalje nije zaseban školski predmet, već se predaje unutar pretrpanog kurikuluma hrvatskog jezika (pretpostavljam negdje između stripa, videoigara i Krleže), eventualno sata razredne zajednice ili povremenih međupredmetnih korelacija (gdje je film uglavnom nastavno pomagalo, a ne predmet nastave), tako je posve jasno da nastavnici koji mu se žele više posvetiti jednostavno moraju biti entuzijasti, duboko uvjereni ne samo u edukativnu, već i u humanu moć filma.
Birajući filmove za ovogodišnji katalog portala Vrti svoj film naišli smo na nekoliko izazova. Kao što je već natuknuto, umrežili su se, naime, različiti kriteriji – važnost (za nastavu i umjetničku produkciju i kvalitetu), uzrast (za sve dobne skupine od 1. do 8. razreda), stilska i druga raznolikost (rodovi, žanrovi, trajanje), rubrika na portalu (Idu dani i posebno obilježavanje prigodnih dana), umjetnička vrijednost (nije svaki film dobar film i iz pota za biranje nešto mora i „otpasti“)… – o mnogočemu je trebalo voditi računa, a smatram da smo iznijeli najbolje za mladu publiku i korisnike Portala, pri čemu smo, vjerujem, kako je navedeno i ranije, doista duboko uvjereni u edukativnu i u humanu moć filma.
Vesna iz OŠ Sikirevci također je istaknula izazovnost, a uz nju je iznijela svoje favorite:
Tijekom gledanja i biranja filmova u sklopu projekta bilo je zaista teško odabrati samo nekolicinu jer je izbor bio veoma raznolik i bogat. Kao učiteljici engleskog i njemačkog jezika prirodno su mi u prvi mah među najzanimljivijima bili filmovi Robot Dreams jer ima širok raspon primjene i može se uklopiti u ranu nastavu engleskog jezika, te Kli(n)ka jer je tematski značajan za uzrast koji uči njemački kao drugi strani jezik u višim razredima osnovne škole i pogodan je za približavanje njemačkog modernog jezika učenicima u atraktivnom formatu.
Na koncu, i sȃm sam imao potrebu izbor svesti na nekoliko rečenica kojima ću „opravdati“ svoj izbor i, nadam se, usmjeriti pokojeg nastavnika/učitelja/knjižničara. Grubzona i Stickmana preporučio bih razrednoj nastavi, a smatram da će lijepo odgovarati kombinaciji nastave Prirode i društva i Hrvatskoga jezika, u sklopu jedinice prirodna staništa. Nešto starijima svidjet će se klasični narativni Lars je LOL i Elvis Škorc, koje planiram gledati i obrađivati s petašima i šestašima. Osobni ovogodišnji favorit mi je Robot Dreams (kod nas preveden kao Moj prijatelj robot) za koji smatram, premda je nedijaloški, da će pronaći put do svake mlade (i stare!) gledateljske duše. Njegovu posebnost vidim upravo u tome što će za svaku dob koja ga gleda odjeknuti drugačije, nešto kao Mali princ u književnosti. Uz njega, u nastavu ću uključiti i Gdje je Anne Frank u 7. i 8. razredu, a u višim razredima – u sklopu obrade teme dječjih prava – pozabavit ću se dokumentarnim filmom Kli(n)ka. Važna je činjenica da svi filmovi nose određenu „težinu“ i da se svaki od njih može promatrati kroz očište mnoštva predmetnih i međupredmetnih tema.
Na koncu, ovakva aktivnost jedna je od onih stvari koje neodoljivo podsjećaju na svakodnevne nastavne procese, barem kod onih nastavnika koji aktivno promišljaju proces: s jedne strane spajaju odgovornost prema učenicima, nastavi i nastavnom sadržaju, a s druge strane beskrajnu ljubav za to što radimo. Iz toga proizlazi da odgovornost i ljubav ne mogu jedno bez drugoga, a možda su čak i – ista stvar.