Razgovarale: Ilaria Visić i Emili Čečur, učenice OŠ Nove škole u Samoboru
Objavljeno: 18. 04. 2026.
Nakon dvaju intervjua s hrvatskim autorima i autoricama, donosimo intervju s animatorima Veljkom i Milivojem Popovićem, redateljima kratkometražnoga animiranog filma Žarko, razmazit ćeš dite, te Tisjom Kljaković Braić, autoricom likova te – uz Veljka – scenaristicom filma. Trinaestominutna minijatura, objavljena 2024. godine, nastala je na temelju književnoga hita – U malu je uša đava, a na portalu Vrti svoj film dostupna je od 12. siječnja do 12. travnja 2026. S redateljskim i scenarističkim parom rasprele su se brojne teme, a razgovor su vodile Emili Čečur i Ilaria Visić, učenice 8. razreda OŠ Nove škole u Samoboru, a dvama pitanjima pridružio im se i njihov mentor i razrednik, učitelj hrvatskoga jezika Filip Karačić.
Emili i Ilaria: Što je, od svega što smo vidjeli, najviše oblikovalo Vaš odnos s djedom? Jeste li i u odrasloj dobi bili bliski s djedom?
Veljko i MIlivoj: prvih nekoliko pitanja koji se tiču Tisjinog odnosa sa djedom i bakom ćemo prepustiti Tisji da odgovori!
Tisja: Mome didu su svi govorili— Žarko razmazit ćeš dite! Na to bi on odgovara – E baš to i oću! Unatoč svemu nisam ja ispala tako loša . Ostalo je pinku te razmaženosti ali ostalo je i puno ljubavi koje sam dobila . Dida i ja uvik smo bili bliski kroz moje odrastanje. Ispunila mu se velika želja kad sam upisla Umjetničku akademiju. Puno je njegovih portreta ostalo. Ima crteža kako kunja za stolom , kako čita novine …To su naime bili crteži za mapu koja je bila ulaznica za prijemni ispit na Akademiju. Imam samo jedan crtež bake. Ona nije dala daje crtam sve dok se jednom nije vratila iz frizera.
Emili i Ilaria: U kojem ste trenutku primijetili da se dobro slažete s djedom i bakom?
Tisja: Nije to bio trenutak, ja sam s njima odrastala. Dali su mi bezgraničnu ljubav i pažnju. Dida i ja smo bili kompanjoni, on je sa mnom priča ko da smo vršnjaci. Sigurna sam da me to i oblikovalo na neki način. Bila sam jedino dite koje je sidilo sa penzjonerima u Hajduka ili u Šore.
Emili i Ilaria: Film je, kao i knjiga po kojoj je nastao, posveta baki, djedu i djetinjstvu. Mislite li da bi vaš odnos s djedom i bakom bio drugačiji da je vrijeme kao sada, odnosno da je vaše djetinjstvo u najnovijem dobu?
Tisja: Ne znam na to odgovoriti . Istina to je bilo drukčije vrime, vrime je sporije teklo. Nevenka i Žarko pripadali su baš tom vrimenu i ne želi ih ni u mašti primistit. Ali evo moj otac kao dida danas je sličan svom ocu Žarku.
Emili i Ilaria: Koja je uloga ukućana (pa i bake i djeda) u vašem životnom usmjerenju? Je li netko od ukućana primijetio vašu talentiranost za pisanje/animaciju, pa možda i konkretno potaknuo za ovaj film?
Tisja: Moja cila familja je umjetnička , zato sam u prethodnom pitanju rekla da se mom didi ispunija san kad sam upisala Akademiju. Svi su me gurali u tom smjeru čim sam crtu potegla.
Emili i Ilaria: Na koji ste način surađivali u filmu, primjerice, redateljski i scenaristički? Smatrate li da ste dobro funkcionirali kao kolege?
Veljko i Milivoj: Scenaristički, film je u cijelosti baziran na tekstu knjige, pa se u stvari posao sveo na odabir priča iz knjige i stvaranja pripovjedačke strukture u zaokruženu cijelinu s odabranim pričama. Redateljski rad s Tisjom je bio zabavan i uvijek pun iznenađenja. Tisja je kadrovima prilazila iz slikarske perspektive što je za rezultat imalo dosta iznenađenja i interesantnih riješenja.
Tisja: Naša suradnja je bila za poželit. Uživala sam u procesu. Za mene je to bilo nešto potpuno novo. Žaj mi je šta je gotovo.
Emili i Ilaria: Je li vam kao redateljima bilo teško ukomponirati i animirati Tisjine ilustracije? Možete li nam ukratko opisati proces?
Veljko i Milivoj: Bilo je teško pokrenuti likove a da zadrže karatker i stil Tisjinog crteža te istovremeno i likovima udahnu duh kakvog Tisja pamti. Jer ovdje su u pitanju bile osobe iz njenog života pa je autentičnost bila iznimno bitna. Konačni rezultat kojeg ste imali priliku pogledti je rezultat brojnih pokušaja i neuspjeha da bi na kraju pronašli pravi način kako udahnuti život u Tisjine likove.
Emili i Ilaria: Kako vam je bilo raditi na filmu koji govori o životu druge osobe? Jeste li se brinuli hoćete li dobro oživjeti ideju?
Veljko i Milivoj: I ja i Milivoj smo rođeni (mi smo blizanci) tek nekoliko dana razlike od Tisje, tako da smo djetinjstvo u Splitu provodili u isto vrijeme. Zbog toga mi se često činilo da čitajući njene zgode čitamo i zgode iz našeg djetinjstva. Upravo smo zbog toga i bili sigurni da možemo napraviti dobar animirani film iz Tisjine knjige.
Emili i Ilaria: Pitanje za Milivoja. Diplomirali ste kiparstvo, a sada radite u animaciji. Kako je došlo do toga koraka u vašoj karijeri?
Milivoj: Animacijom sam se počeo baviti davno prije studija kiparstva. Kipastvo sam upisao kasno u svom životu, kada sam već imao preko trideset godina. Klasično kiprastvo je nastalo iz mog bavljenja digitalnim kiparstvom jer je moj posao u studiu često bio izrađivanje digitalnih lutaka i scenografije na računalu. Kasnije u životu sam odlučio probati i klasično kiparstvo, pa sam upisao Akademiju.
Emili i Ilaria: Pitanje za Veljka. Zaposleni ste na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje predajete animaciju. Što je najvažnija stvar u radu s učenicima/studentima? Što je ono što im najviše želite prenijeti?
Veljko: U radu sa studentima najvažnije je u njima probuditi ljubav za animaciju i njegovati njihovu jednistvenost i kreativnost. Kritike na rad trebaju uvijek biti konstruktivne i u želji da student uči jer posao je studenta griješiti i učiti.
Emili i Ilaria: Obojica imate iskustva na svjetskim festivalima. Što takvi festivali predstavljaju animatorima i koje biste savjete dali nekome tko odluči ići vašim stopama?
Veljko i Milivoj: Festivali stvaraju prostor susreta i dijeljenja. Oni su prilika za susret s kolegama i ljubiteljima animacije i platforma za prikazivanje naših filmova. Također predstavljaju i prvi susret publike s našim radom, što je posebno uzbudljivo.
Filip: Kad biste morali izreći nekoliko brzih asocijacija na pojmove „djetinjstvo“, „baka“ i „djed“, koje bi to asocijacije bile?
Veljko: Sreća, ljubav i sigurnost.
Milivoj: Miris bijele kave, igra, ljubav.
Tisja: Djetinjstvo – dvor
Baka – sunce bakino
Dida – Hajduk, Maja, Marjan – Institut, matematika, moskvič, igračke, slikarsko platno i uljanje boje …
Filip: Premda su Tisjini likovi živopisno ocrtani (i u pismu i u crtežu), ipak im je trebalo dodati nešto svoje i u animaciji. Što mislite gdje ste to ostvarili?
Veljko i Milivoj: U Tisjinom crtežu njeni likovi tek daju naslutit pokret i život izvan te jedne uhvaćene poze. U našoj animaciji oni su taj potencijal pokreta pretvorili u stvarnost i na trenutak zaživjeli van okvira početnog crteža. U konačnici kada se sagleda cijeli film i nas iznenadi njihova životnost i emocija.
Hvala Vam na uloženom vremenu, trudu i odgovorima!
Veselimo se vašim novim (zajedničkim) projektima jer je film Žarko, razmazit ćeš dite nešto što je za naše krajeve toliko karakteristično i autentično, dok je s druge strane dosad i – neviđeno. 😊