Donosimo intervju s Jelenom Oroz, autoricom filma Pisma na kraju šume. Film je ove godine dostupan na portalu Vrti svoj film do kraja prvoga polugodišta, a kao i njezini drugi filmovi – između ostalog Nema mjesta (2024), Dva na dva (2018) te Vučje igre (2015, diplomski film) – prikazivan je i nagrađivan na brojnim svjetskim i domaćim filmskim festivalima. S Jelenom smo razgovarali najviše o Pismima, ali i stvaralačkom procesu, omiljenim segmentima pri izradi filma te budućnosti animacije, a razgovor su vodile Farah Honjić i Vita Vrzić, učenice 7. i 8. razreda OŠ Nove škole u Samoboru.
Jelena Oroz / Foto: Sanja Merćep
Vita i Farah: Tko ili što Vas je potaknuo na nastanak animiranog filma Pisma na kraju šume?
Jelena: Na Pismima sam počela raditi na poziv producentice Bonostudia, Vanje Andrijević.
Scenaristica Jasna Jasna Žmak ju je kontaktirala s idejom za dugometražni animirani film, a Vanja je predložila mene kao autoricu i animatoricu za suradnju. U međuvremenu, nastala je slikovnica, s Jasninim tekstom i mojim ilustracijama, a ideja za dugometražni film se ipak, zbog produkcijske i financijske kompleksnosti, prilagodila formatu kratkometražnog filma.
Ono što je dodatno išlo u prilog radu na takvom filmu jest da sam i sama kao mama malog dječaka tražila zanimljiv i manje konvencionalan literarni i filmski sadržaj za njega. Tako je i on na neki način bio uključen u produkciju filma, a za neke kadrove je, s nepune tri godine, radio i pozadine.
Ono što mi se još jako svidjelo jest da se projektu mogu prepustiti kao animatorica i redateljica s obzirom da je scenarij već postojao. Tako sam se najviše bavila onim dijelom kojeg i najviše volim, a to je osmišljavanje kreativnih likovnih i animiranih rješenja i tranzicija.
Vita i Farah: Koliko su film i općenito Vaša animacija povezana s osobnim iskustvom, a koliko s maštom, fikcijom?
Jelena: Inspiraciju uvijek pronalazim u stvarnom životu, a najčešće inspiracija kreće iz osjećaja vezanih uz neke specifične situacije. S obzirom da je animacija kao medij idealna za prikazivanje onoga što se prikazati teško može, smatram da je idealna za navedenu kombinaciju, osobno iskustvo + mašta.
Vita i Farah: Postoji li određen uzrast za gledatelje Vaših filmova i utječe li on na doživljaj filma?
Jelena: Rekla bih da samo jedan od mojih profesionalnih filmova nije prikladan za dječji uzrast (Dva na dva), ali Pisma i Nema mjesta apsolutno jesu. Iako film Nema mjesta nije bio zamišljen kao dječji (za razliku od Pisama), jako je dobro prihvaćen i kod dječje publike te se često na festivalima uvrštava u programe za djecu. A kako to utječe na doživljaj filma, to mogu samo gledatelji prosuditi:)
Vita i Farah: Pisma su bila i još uvijek su na neki način važan oblik komunikacije. Zašto ste baš njih odabrali kao motiv?
Jelena: S obzirom na to da je priču osmislila i napisala scenarij Jasna Jasna Žmak, pisma su zapravo njena ideja. Mogu samo reći da smatram da je fizički, odnosno opipljivi oblik komunikacije za mene jako bitan – obožavam skupljati zanimljive slikovnice, ilustrirane knjige i crteže ili ilustracije koje se mogu uokviriti i staviti na zid, digitalni sadržaj to nikad neće moći zamjeniti.
Vita i Farah: Postoji li rečenica u filmu ili dio filma koji vam je posebno drag? Zašto?
Jelena: Najdraži dio mi je kada životinje pišu pismo krtici i onda se upetljaju u linije. Sviđa mi se kombinacija likova čistih ploha nacrtanih digitalno i analogna pozadina, išarani papir, a neke od tih pozadina je, kao što sam već spomenula, nacrtao moj sin pa su mi stoga ti kadrovi još i draži.
Prva rečenica koja mi je pala na pamet kada sam pročitala vaše pitanje bila je: „Da! Ako može krtica, možemo i mi!“. To je rekao jež (mali crveni lik) vjeverici kada je predložila da sami napišu pismo krtici, bez pomoći sove.
Rečenica je kratka, odlučna, bez propitkivanja, čak i malo prkosna.
Kada postoji volja, rezultat neće izostati!
Vita i Farah: Krije li film neku određenu po(r)uku ili emociju koju ste gledateljima željeli prenijeti?
Jelena: Htjela sam da likovi, iako nisu stvarni, a k tome su i životinje, budu što uvjerljiviji – to sam pokušala ostvariti kroz animaciju likova. Željela sam da publici prenesu jednu toplinu kako bi i sama pouka bila bolje prihvaćena – zajedno smo jači:)
Također, ono što mi se sviđa je i da je lik sove koji je kroz film bio negativan ipak priznao da je pogriješio. Svi griješimo, važno je željeti biti bolji i u tome ustrajati.
Kadar iz animiranog filma Pisma na kraju šume
Vita i Farah: Koliko je trajala produkcija filma – od početne ideje do prvog festivala?
Jelena: Rekla bih da je trajala oko 2 i pol godine, možda i tri godine, a možda i duže:)
Ne znam koliko je trebalo Jasni da osmisli priču i dođe na ideju da se to pretvori u animirani film, ali od završene predprodukcije koja uključuje dizajn likova, knjigu snimanja, animacijske testove i scenarij do rezultata natječaja Hrvatskog audiovizualnog centra na kojem je film dobio financijsku potporu, prošlo je sigurno pola godine. Od početka produkcije što uključuje animaciju, clean up i coloring – u tome mi je pomogla i talentirana animatorica Ana Horvat, paralelno se radio i zvuk i glazba koju potpisuje odličan bend Šumski, do završetka rada na filmu (kompoziting, montaža, mastering zvuka), dakle do kraja rada na filmu, prošla je sigurno godina i pol. Nakon što je film krenuo u distribuciju, festivalska premijera je bila na Animafestu, tu smo dakle čekali još nekoliko mjeseci. Sve u svemu, „od ideje do gotovog djela“ je proces kojeg u startu treba prihvatiti kao dugotrajan i složen.
Vita i Farah: Na koji ste dio cjelokupnog procesa filma najponosniji?
Jelena: Najviše ponosna na suradnju sa svima koji su radili na Pismima i doprinijeli filmu, mislim da smo producentica Vanja Andrijević i ja složile super tim ljudi i svaki od suradnika je doprinio tome da film bude lijepo prihvaćen od strane publike.
Vita i Farah: Kakav je osjećaj pustiti svoje djelo u svijet? Koji savjet imate za mlade autor(ic)e koji se žele otisnuti Vašim stopama?
Jelena: Nakon toliko vremena provedenog u izradi filma, uvijek postoji osjećaj da se nešto moglo napraviti bolje (govorim o svom dijelu posla). Zato je dobro, nakon što završite film, napraviti malu pauzu i onda ga gledati „svježim“ očima.
Filmove treba završavati i razvijati nove ideje, najgore je, po meni, kada ideje i rad stalno propitkujemo i zbog toga ne završavamo stvari. Naravno da treba dati sve od sebe da to bude najbolje moguće, ali to ne znači da na jednom filmu ili nekom drugom projektu treba raditi vječno. Svako novo iskustvo može vam pomoći da nešto napravite bolje sljedeći put.
Kadar iz animiranog filma Nema mjesta
Vita i Farah: Budući da razvoj umjetne inteligencije izrazito napreduje, mislite li da će Vaša struka naići na izazove? Koje je općenito Vaše mišljenje o umjetnoj inteligenciji?
Jelena: Mislim da je nemoguće od toga pobjeći ili negirati sve veću prisutnost umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija može olakšati neke stvari, ali mislim da ne može zamijeniti ljudsku kreativnost i senzibilitet, bez toga stvari izgledaju – umjetno:)
Vita i Farah: Kad već govorimo o budućnosti, otkrijte nam, makar jednom rečenicom, nešto što planirate u skorije vrijeme.
Jelena: Trenutno se zbog drugih obaveza ne stižem posvetiti radu na svojim projektima, postoje neke ideje, ali još su jako mutne. Mislim da mi treba jedan period u kojem će se moje ideje kristalizirati. U svemu što radim pronalazim užitak, tako da nipošto na to ne gledam kao na nešto negativno, jednostavno postoji vrijeme i mjesto za sve:)
Hvala Vam na vremenu i odgovorima! Veselimo se novim uradcima jer su nam Pisma… bila sjajna. 😊
Puno vam hvala, vaša pohvala mi puno znači:))))
A i pitanja su bila super!
Sretno dalje:)
Vita Vrzić učenica je 8.a, a Farah Honjić 7.a razreda OŠ Nove škole u Samoboru. Vita uživa u gledanju filmova i serija, a bavi se snowboardom. Puno vremena provodi na treninzima, ali i sa svojim prijateljima te iznimno važnim smatra društvo, kreativnost i razgovore i rasprave o temama koje je zanimaju. Farah voli skijanje, bubnjeve, debatu, ali i kreativne aktivnosti crtanja i pisanja. Osim toga, kao i njezina prijateljica iz višeg razreda, voli društvo i izlaske.