Predstavljamo članove uredništva portala Vrti svoj film, koji svojim znanjem i idejama, strastveno i kontinuirano doprinose izboru filmova i pripremi sadržaja za osnovnoškolce.
Suradnica portala Vrti svoj film, Marina Gabelica, zaposlena je kao docentica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz područja dječje književnosti i medija. Marina je s nama podijelila sjećanja na svoje najdraže filmove iz djetinjstva.
U vrijeme mog djetinjstva (osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća) susreti s filmom uvelike su ovisili o ponudi nacionalne televizije i lokalnog kina. Kućni televizor bio je zajednički, što je značilo da je daljinski upravljač pretežito bio u rukama odraslih. No mi smo, djeca, dolazila na svoje svaki radni dan u 19:15, kad bi se na televiziji netom prije Dnevnika prikazivao crtani film. To je bio trenutak koji nam ni jedan roditelj nije smio oduzeti. Ti su mi trenutci nekako najranija filmska sjećanja. No prava filmska pustolovina započela je u trenutku kad je moja prva susjeda dobila pravi pravcati videorekorder – i ne samo to – imala je i originalnu videokazetu Male sirene Walta Disneyja. Mislim da je taj animirani film razlog zašto sam „propjevala“. Još jedan animirani film koji sam obožavala, a možebitni je razlog zašto se i danas puno smijem jest jedini i neponovljivi Stripy. Igrani film za koji mogu reći da mi je obilježio djetinjstvo, svakako su Gunisi (The Goonies). Mislim da je svako dijete osamdesetih maštalo da je dijelom ove družine.Spomenut ću još samo jedan film za koji znam da nije dječji, ali sam ga jednom prilikom „ukrala“ odraslima, u večernjim satima kad je televizor ostao uključen, a potom ga, snimljenog na videokazeti, iznova i iznova gledala sve dok nisam sve dijaloge naučila napamet – na engleskom. To je Smiješna strana povijesti Mela Brooksa. Doduše, danas znam značenje riječi koje, eto, pjevušim od desete godine i pitam se, kako su mi moji „dali“ da to gledam… i pjevam. 🙂